Kao prvo jedan veliki pozdrav za tebe Mika i za tvoju kompletnu familiju iz lijepe naše. Ja sam jedno par godina bio u Austriji, a onda sam se vratio u Hrvatsku, a onda po njoj lutao jedno par godina i nakon toga sam se skrasio u Ogulinu. Tu sam se oženio , dobio sina i već sam nekih desetak godina stanovnik Ogulina. To je jedan mali gradić na potezu izmedju Zagreba i Rijeke i meni je sasvim dobar za nekakav pristojan život. Doduše i žena mi je Ogulinka pa je i to razlog što sam se veoma brzo saživio sa ovim krajem. Što se Pere ttiče on je već dobrih desetak godina u Americi gdje se kao i velika većina naših ljudi sasvim dobro snašao. D rago mi je da se i vi medjusobno posjećujete pa kad te Palče posjeti pozdravi i njega i njegovu cjelokupnu ekipu. Toliko za ovo javljanje.
Drago mi je Kiko da se to sve tako dobro desava. Cestitam na svim tvojim/vasim uspjesima.
Kazes da si sad Oguljinac, cini mi se da tamo i Ljuban moje tetke Marije sin zivi ali nisam siguran ali ako zivi pozdravi njega i njegovu obitelj od mene i moje obitelji.
Takodje pozdravi Peru, mog skolskog kolegu, i njegove i ako imas njegovu e-mail adresu posalji mi jer bih volio da stupimo u kontakt tako da se malo cujemo pa ipak smo mi rodjaci jel' tako!
Ovo je jedna od mojih adresa na koju mozes ovako privatno da mi pises: mlz@sun.com ili mikaz22@hotmail.com za msn messenger ako se slizis snjim....sve najbolje!
Slušam sevdalinke večeras i sjećam se djetinjstva i ljeta provedenih u Debeljacima. Prve cigare, prve igranke....nekih izdajica... nekih dragih ljudi, nekih ljubavi koje su bile zabranjene, a vežu me zauvijek uz Debeljake, uz prugu, uz Banja Luku. Nikada neću zaboraviti tu sreću i prva iskustva..Nisam rođena u Debeljacima, ali osjećam duh vremena i žao mi je što se tko malo ljudi ovdje javlja.
Sa ove stranice poznam samo KIku i Tadiju a drugoga nikoga to mi je jako zao al kad ne vidis ljude brzo se zaboravi. Evo sada imam priliku da vas ponovo upoznam,Mijat Cosic